Oh ..... znaaaammmm!
Evo san već dva tjedna u Splitu i kako se trenutak mog odlaska opasno približava, to me vata strava...Ne mogu virovat da ću toplinu svog slatkog doma zamijenit tijesnom sobicom i samoćom...Toliko će mi se teško bit naviknit na sve to skupa nakon mnoštva lipih trenutaka koje san provela s obitelji i prijateljima u najlipšem gradu na svitu. Dalo bi se reći da mi Zagreb po svemu sudeći teško pada i zbog toga se mnogi pitaju zašto nisan ostala u Splitu studirat. Ali ja jednostavno kao da volim komplicirano, teško i izazovno...Meni je dosadno kad mi sve ide ka podmazano....A i naučila san više cijenit čari svog rodnog grada....Navikla san na čemer i jad....To me jača ka osobu, puni me iskustvom i hrabrošću da iden dalje visoko uzdignutom glavon i nikad ne žalin za nečim što je bilo i što bi eventualno moglo bit...Ono što san odabrala je ono što živin....To moran prigrlit i svom snagom stupat naprijed, prema novim pobjedama, novim iskustvima....Jednog dana ću se smijat ovin slatkim jadima kroz koje sad prolazim - znam da oću! Uvik tako bude....A i nisan sama, nikad nisan sama! Iman toliko prijatelja i tako veliku obitelj! Neki se ne mogu pohvalit da imaju nešto slično...Voljena san i cijenjena....Šta mi, pobogu, još triba?!
Znam da nakon što sve "slatke muke" prođu da će uvik oko mene bit ljudi da sa mnom plaču, da se sa mnom smiju i zabavljaju! Divno je kad imaš nekog s kin se možeš glupirat...U ovon ozbiljnom svitu, to je više nego potrebno! 
Home sweet home
Dragi moji, ja se duboko i ponizno ispričavan šta vas neko vrime nisan razveseljavala svojim dubokoumnim dosjetkama i mislima...Stvarno mi je žaj i uistinu ću to nastojat ispravit...Ali da vas razveselim, došla san doma i sad me možete vidit na ulicama ovog divnog grada...Naravno mislin na Split....Lipo mi je i veselo...Uživan ka prase i zato van neću puno pisat da ne biste rekli da samo visin za kompjuterom umisto da šetan okolo...Pa zato gren šetat....Iden u đir...Komentirajte i pokušajte me nać dok san još blizu!
20.12.2006. u 20:32 | 0 Komentara | Print | # | ^Nije me dugo bilo...
A ljudi moji...znam da dugo nisam pisala i stvarno me sram, ali i vi ste mene zaboravili...Sve ja to vidin, ne možete vi meni mazat oči, jeste li čuli????? Ma ništa...evo iman nekog posla, pišem neke bolesne seminare, čitam neka morbidna djela...Malo jeden, malo spavan i tako mi dani prolaze...Ne pijen, ne pušim, ne drogiran se, ne seksan se....Popravila san se masu! HEHEHEHE! Nisan više onako razvratna ka šta san bila...Postala san ozbiljna studentica....
Srića šta me Ivana mazi i pazi inače bi i jest zaboravila...Ona mi je druga mama...Bože sačuvaj! Ali je, brine da pojeden voća, da se redovito hranim, itd....Srića moja šta je iman, ko zna u šta bi se pretvorila...U malu čudnu biljčicu...
Evo me sad u rodice, spavala san ovdi pa san ujutro išla na kavu s Ivanom, a sad čekan mog dragog rođaka da idemo negdi na ručak...Super mi je sta je on doša iz Maribora pa mi nije dosadno jerbo s njin uvik umiren od smija...Nikad mi nije dosadno....Koje mi baze valjamo, to je živi urnebes!
Eto...pa mi vi malo komentirajte, ako van nije problem...Ono, tek tako da znan da znate da postojin!
Pusaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Što je prijateljstvo?
Što je to pravo prijateljstvo? Da li ono uopće postoji? To je nešto što se stoljećima pitaju mnogi ljudi u nemogućnosti da ga spoznaju i okuse.
Da, ono postoji...rijetko je ustinu, ali za svakog čovjeka na ovom svijetu postoji netko tko se može zvati njegovim najiskrenijim i najboljim prijateljem. Većina ipak tog nekoga nikad ne pronađe, jer zanemaruju formulu prijateljstva: "Imat ćeš pravog prijatelja, ako i sam budeš prijatelj!"
Zbog toga je toliko malo onih koji mogu reći da su našli prijatelja iz snova, onoga koji bi za njega bio spreman sve napraviti, koji ga voli, poštuje i uz njega je bez obzira na sve.
Stvar je u neograničenom, nesebičnom i bezuvjetnom davanju...Bez i najmanje želje da se nešto dobije za uzvrat...Poanta je u ljubavi koja sve pobjeđuje, u vjernosti i snazi da i u najtamnijim trenutcima ostanu blizu jedan drugoga i rukom sigurnosti vode jedan drugoga kroz sve probleme i kušnje...
Prijatelji znaju ono najgore jedan o drugome, sve tajne i strahove, sve sumnje i tuge, a sveudilj se vole i nikad ne odustaju jedan od drugoga. Kad prijatelj nešto zatraži nema odlaganja, ništa nije teško, nikad nije malo vremena....Prijatelj pamti ono dobro učinjeno, a sve promake i nedostatke zaboravlja i odbacuje. On izvlači iz vas ono najbolje, pa tako, čak i kad mrzite sami sebe, kad ste puni samokritike i razočarani u cijeli svijet, prijatelj je tu da vam kaže koliko ste posebni i koliko vas voli...
Sve se to čini tako jednostavno, a opet je toliko ljudi usamljeno i tužno...Na beskonačnom prašnjavom putu svog života idu bez oslonca, bez ljubavi. Zbog toga je stvarno blagoslovljen onaj koji je uspio naići na iskrenu dušu koja je spremna s njim podijeliti teret ovog mizernog života i s osmijehom na licu podnositi breme koje život tako okrutno stavlja na naša leđa.
Long time
E nisan dugo pisala, jerbo ljudi moji, nećete virovat (ili pak oće oni koji znaju??!!), bila san u Splitu, bila san doma od sride do nedilje navečer...Bila san toliko ushićena da nisan mogla pisat. Imala san par slobodnih dana, pa san naravno odlučila zadovoljit svoju nostalgičnu želju i posjetiti sve te dobre i plemenite ljude koji mi toliko fale, a pogotovo moju Malenu bebu koju je skoro strefilo kad me vidila...Nije me zaboravila i bila je toliko sretna da san i ja od sriće proplakala...Nisan se odvajala od nje....
Neki su znali da dolazin, a neki pak ne! Bila mi je tolika radost i toliki gušt gledat njihova iznenađena lica i osmijehe...Tih pet dana san guštala, odavno nisan toliko uživala. Biti u svom rodnom gradu, šetati tako poznatim ulicama koje skrivaju mnoge uspomene ispunjavalo me srećom...i mirom...Gledati valove kako se ljuljuškaju na povjetarcu i osjetiti miris soli i borova...Koliko god meni bilo dobro ovdje u Zagrebu, koliko se privikla...niko na ovom svitu ne može platit uživanciju i sreću koju iz mene izvlači more i Split.
Bila san toliko tužna kad san tribala otić, ali san stisla zube i odlučila da ću izdržat koliko god je potrebno, jer znam da me ono meni najljepše uvijek vjerno čeka...
Jučer san ujutro u pet uri stigla, išla ostavit bagaje u sobi odma se pošla nać s Davidon koja, by the way, odlazi za Ameriku i mislila san da je neću vidit, ali ipak jesan. Bila s njon na kavi, a onda u knjižnici na Internet, pa na predavanjima. U velikoj pauzi san opet bila u knjižnici, a onda na filozofiji do 9 uri. Krepana i gladna san došla u sobu. Mislila san da ću odma zaspat, ali ipak nisan nego san se zezala sa cimericom i njenin kolegom.
Eto..pisat ću van opet...Komentirajte....Pusaaaa....
Sve ono što znate ili pak ne znate!
E dragi moji...znam da sam vam falila i da vam svakim danom falim sve više i više...Nemojte poludit, nije van to dobro...Budite coooool!
Ja san se već skroz skoro priviknila na svoj život u Metropoli. Čak san i shvatila da studiran jako interesantne stvari...Makedonski i bugarski su super, a filozofija da i ne govorin. Ja naprosto uživan na tin predavanjima koja znaju trajat i po tri ure. Mama me počela zvat Sokrat Junior, a Ivana mi već dugo govori da san upisala pravu stvar jerbo san, kako ona kaže, puna nekih, je li, mudrih izreka! Ma je, moš mislit! Hehehe! Ali neka, možda ona ima pravo...Možda ćete za par (stotina) godina čitat moja filozofska razmatranja i previranja sa svojim egom i alteregom...Ko zna? Ah niko niko ništa ne zna - krhko je znanje! Ali uistinu, mogla bi se ja potrudit i stavit na papir sva ta svoja razmišljanja, ali sad van ozbiljno govorin...Pa i sami znate, vi koji me znate, da ja puno filozofiran...Hahaha!
Nego, eto...evo doša je petak i jutros san se rano probudila jerbo san imala predavanje francuskog, n'est pas? Ja ako ne naučin napokon francuski tu, onda nikad ni neću...U grupi san di svi znaju i ne boje se pričat. JA ZNAM - ali san još uvik zakočena šta se pričanja tiče, a to mi niiii dobro. Ovo lito intenzivno planiran posjetit Pascale u Francuskoj i lipo samo parlat francuski...Više mi je pun kuuufer toga da učin cili život, a ne usudin se parlat....Vidit ćete me vi next year...Hehehe!
Anyway....sad iman 2 ure slobodno i ubijan ih ovdi u knjižnici. U 1 iman Grčku filozofiju. Jedva čekan! Ivana danas piše neki kolokvij i samo čekan da mi javi oćemo se nalazit posli predavanja i zajedno saznat rezultate....Pa ćemo se together veselit, jerbo ja znan da će proć...eeeee...
I tako šta da van dalje govorin...Moran se nekako zabavit do 1, pa cu vjerojatno ovdi provest većinu vrimena, jer je vani vruće...Ovo vrime je poludilo! Evo skoro 11. misec, a ja još uvik u kratkim rukavima...Jučer san umrla skoro kad san nosila onu svoju crnu tanku pamučnu majicu....Šta mi ludi ljudi radimo od ove naše Zemlje? Za popizdit!!!! 
Ajte, sinjamo se možda i prije nego budete očekivali! eto...Pusa musa! 
Ludi vikend i nove spoznaje!
Ovo je bija jedan od luđih vikenda u mom životu. U petak u 6:25 ujutro, čula sam kucanj na vratima i otvorivši vidjela osobu koju samo toliko očekivala. Moju Tajči! Došla se nać s prijateljem iz Slavonije ovod u Zagrebu, ali mi je ka ono prodala priču da je došla i zbog mene, hahaha....Šalim se, jube!
Tako smo mi nakon šta su meni bila predavanja taj dan gotova, lampale malo gore - dole po Zagrebu i onda se počele spremat za vani. Kupile smo pićence i lipo prvo bili u mojoj sobi i pjuckali, onda otišli kod ovog jednog tipa u stan (on je prijatelj od Tajčinog Slavonca) i tamo san se nalila predivne tequille....Ljudi, kako san se ja dobro osjećala...Ne možete virovat...Ja mislim da mi prvi put nije bilo loše, nego san se osjećala ka u sedmon nebu! Ono, predivno! Oko ponoć smo izašli na Jelenu Rozgu i ja san tražila neku "žrtvu s kojon ću se zabavit" (neki znaju o čemu pričan!! hehe) i u tom sam trenutku došla do određene spoznaje....Do te da mi je više puna kapa "takvog zabavljanja", ono samo na jednu večer...Ma znate...Spoznala sam svoju pravu bit...da to meni ne priliči...Zahvalna san samo šta neki ljudi nisu odustali od mene nakon svih gluposti šta san ovo lito radila...To stvarno nisan bila ja! Ponašala san se nezrelo i blesavo! Od sad će jedna stvar bit sašit se alkoholom ka maaajka, a druga sašit se tako da ti bude lipo....S dečkima ću na tim "zabavama" samo prijateljevat i to je to...Ah, koje su to spoznaje!
Došli smo u moju sobu oko tri i zaspali...Tajči mi je zabranila da pišen detalje, ali samo ću reć da je to spavanje bilo jako čudno, jerbo je čudni bio razmještaj ljudi na krevetu i oko njega...No nema veze! Hehehe!
U subotu me Tajči (pizda joj na nosu!) probudila u 9:07, pa smo išle na kavu i pojest nešto...Kasnije san ja s Vaskon išla na Sljeme di san dušu svoju ispustila....Mislim, krajolik je predivan i sve, ali naporno je bilo, biži....Tako san, lipo, kad san stigla u sobu oko 9 već hrkala...Tajči nije bila prisutna tu noć! heheh!
Nedilju smo proveli raspravljajući o našem postojanju! Pitanja su samo navirala. "Postojimo li mi uopće? Jesmo li mi samo iluzija i varka? Jesmo li mi davno već nestali kao zvijezde na nebu kojih masu više nema?" I taaaako....
Bila san na koncertu Sanctus Domnia i uživala gledajući ljude koje znan i s kojin sa nekin svirala kako stvaraju tu divnu muziku...Hahah! Svaka čast!
Došavši u sobu, s Tajči i cimericom Majon san išla na kavu i onda smo umirale od smija u sobi do oko 1 i po kad smo zaspale čitajuću (Tajči i ja) ljubavnu poeziju....Ovaj put ništa pri spavanju nije bilo čudno - samo ja i Tajči u uobičajenom položaju! haha!
Taj divni i krasni curetak je jutros baš otišao i tako sad ja gren na predavanja...i sve...Čujemo se i komentirajte!
Patuljasti kiklop!
Evo ja već više od dva tjedna obitavam u metropoli, a tek mi danas uistinu počinju predavanja, ako ne računam već započeti tečaj ruskog jezika...Kad sam malo bolje pogledala raspored koji sam našla na Internetu, shvatila sam da mi satnica i nije preobilna, ali ipak...ko zna šta me stvarno čeka iza svega toga.
Polako se privikavam na novu sredinu i novi period - život u domu, studentske obaveze, to da se moram oslanjati sama na sebe u obavljanju nekih stvari...itd...Do sad se super snalazim.
Fali mi Split toliko da je za mene koban jedan ulazak na kolodvor. Obavezno sam cili sljedeći dan u depresiji. Fale mi svi prijatelji kući, obitelj, Malena...Kako bi tila tog psa vidit i zagrlit. Sanjam more, Sunce i šetnje Rivom...Sanjam da Ivana i ja sidimo u Bambe, sanjam da radim, da se zezam s Anom, da se nakon dugo vremena nalazim s Petrom ili Alenom, da umirem od smijeha nasrid ulice s Andreom. Valjda me i ti snovi čuvaju da ne poludim. Oni su ti zbog kojih mi je uvik toplo oko srca...Jer znam da me neko tamo na moru čeka, da me voli i da nikad nisam sama, ma kako se to sada tako činilo!
Sada sam u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici di mi je besplatan Internet i ubivam vrijeme do 11:45 kad su mi Jezične vježbe iz bugarskog jezika. Večeras iman još Suvremenu filozofsku terminologiju od 17:45 - 20:45. Tako da ću u međuvremenu vjerojatno ubit oko malo ako mi se bude spavalo. Rano san se digla jutros, oko 6 i po, jer san tribala ić u Gajnice da mi udre pečat u Index za dom. Bija je skoro još mrak kad san se probudila. Skoro san odjebala sve i ostala spavat...HAHAHA!
Eto...sutra mi nije baš naporan dan, iman fax od 9:30 - 12:30 i opet od 14:00-17:00, a onda se nalazin s Ivanon i idemo negdi žderat! hehehe!
Ajte...čujemo see...Komentirajte....Pusaaaa
Evo me u Metropoli ! ! !
Dragi moji prijatelji, evo došao je i taj dan - ja sam vam otišla u bijeli svijet... Jutros sam napustila rodni prag i uputila se prema svojoj budućnosti...Teško mi je bilo, teško...Najteže mi je bilo napustit svoju bebicu, moju Malenu...Ona ka da je znala da ja odlazim, nije se od mene odvajala...Teško mi je bilo, teško...gledat neke ljude doma i znati da ću ih vidit opet tek za dva tri miseca...Teško je bilo, teško, jučer se oprostiti od svih tih divnih ljudi u Splitu...Teško je bilo, teško, gledati moj rodni grad kako se polako gubi u daljini...
I eto vam sad mene ovdje, u Metropoli.... U niskom startu za novi, teži i izazovniji život...Sve se mijenja....Djetinjstvo sam zauvijek ostavila u Splitu, a mladost i zrelost me čekaju... Dragi prijatelji....Neću vas zaboravit, to se ne morate brinuti...Stari prijatelji, gradili ste me kroz život....Učili ste me odrasti, boriti se i postojati.... Novi prijatelji, vi ste kao nova traka sunca koja je obasjala moj život.... Svi vi ćete zauvijek biti u mom srcu....U toplom kutku...
Držite mi fige i ne zaboravite sve divne trenutke koje smo zajedno proveli.... Imajte na umu da tamo negdi postoji neko ko misli na vas i voli vas...Budite mi sretni! I ja ću nastojat!
SLike s tuluma! Ah, enjoy!
Evo napokon sam skupila sve slike s tuluma u subotu... Bože sačuvaj koji su to probitci, mislim, koji sam ja probitak! Hehehe! 
1.) Ja i moja najbolja, najdraža i najluđa prija Ivana.... Volim te, puno!
2.) Moja Ivanica, moja Petrica ( rasle smo zajedno!!!), Ana iz Zg. i ja (naravno!)
3.) Evo mene, neki me osjećaji udrili u glavu i sigurna sam da ih na ovoj slici iznosim Ivani. A ona bi, jadna, išla kući.....Hehehehe! 
4.) Evo mene i moje lude Anchy...naravno ona papa pizzu, a ja sam na "dijeti"! 
5.) Evo mene i mog DUUUGOOOgodišnjeg prijatelja Viktora....
6.) Ja i Kosta :naughty:
7.) Francesco i ja....gnjavim ga ka i obično...Spasit će se on kad ja oden u Metropolu! 
8. ) Davidica nasmijana ka i uvik....a ja ka i uvik parin malo maknuta....
9.) A šta da pametnoga rečen za ovu sliku - Matko i ja koja ga gnjavin... 
10.) Moj dobri prijatelj Nikola sa svojom curom....i ja se uvalila tu negdi! lol! 
11.) Sina, Jelena i ja....krasan prikaz krasnih ljudi....da da.... 
12.), 13.) I dva šećera na kraju, tj. dvije lude koje se nikako nisu uspile slikati s velikom zvijezdom te večeri, naravno sa mnom...Ali eto...Izgleda ka da su ipak uživale... LOL! 
HEHEHE!
Moj rođendan - weee! Boo hoo!
Danas mi je rođendan! Hm....19.i.....To je tako tužno...Uopće me ne veseli pomisao na to...Neki će reć da sam luda i da nemam šta plakat jerbo san "mlada"...Ma jesam ja mlada, ali sam ušla u taj period kad me ne veseli još jedna godinica u mom životu! Plus šta me depra hvata jer ubrzo idem u Zagreb.. Tek mi je sad to sve doprlo do mozga...Koliko će mi samo falit stari prijatelji??!!!! Svjesna sam da studij znače neprestane obaveze, nedostatak vremena....Čak s Ivanom koja ide sa mnom, znam da se neću puno viđat i to me ubija...A tek ovi prijatelji koji ostaju ovdi u Splitu! A jebiga....U subotu mi je bija tulum, pa slike slijede! Ajte....Pozdrav!
18.09.2006. u 09:32 | 2 Komentara | Print | # | ^Kretenuša!
Ja sam stvarno prešla svaku mjeru šta se tiče ovih mojih, je li, čajanki! U pič mač, šta ja tražim? Šta ja nastojim postić? Ko se normalan ide namjerno napit...Ne znan! K vragu sve....Jučer san se satrala....Vodka juice...Nisan ni osjetila, a već san bila ono...mislim stvarno...Bilo mi je užasno loše, a sve zbog gluposti....zbog ničega praktički.....Ama baš ničega....Onda su me Tonči i Ana otpratili kući i prvo niko nije ništa primjetija...Lipo san legla i sve bi bilo dobro da mi nije počelo bit tako slabo da san ispovraćala krevet ispod i naravno mater mi je primjetila kad je ušla u sobu....Odmah je sve skužila, a ja san joj počela plakat i plakala san sigurno negdi po ure kako mi baba i tata nedostaju, kako san puno podnila i kako kad san trizna nisan ni svjesna toga...A to je najgore...kad ni ne znaš da prolaziš kroz neke bolesne smutnje i slutnje...Ili možda znaš, ali nastojiš to što je moguće više potisnit i tek kad se napiješ sve ti bude kristalno jasno i onda te to baci u neko bolesno tupilo....Te plačeš! Prestrašno.....
26.08.2006. u 12:59 | 5 Komentara | Print | # | ^Have you ever really loved a woman?
Jedna od najljepših pjesama u čast ženama...koja pokazuje koliko žene trebaju biti voljene...uistinu voljene....
Izleti i dalmatinske avanture!
Ovaj prošli tjedan je bio uistinu zanimljiv! U utorak su neki od nas išli na rafting, a u sridu i četvrtak na Broč....U četvrtak nam se pridružila Ana!
Evo nekoliko slika sa sva tri izleta!
I. RAFTING
1.) Čekajući prijevozno sredstvo do mjesta odredišta tražimo malo hlada toga sparnog ljetnog dana!
2.) Na putu prema mjestu polaska, Patricia vidljivo spremna za akciju!
3.) Rafting ekpa i mi!
4.) Ipak, od svih smo mi bili najluđi....a šta se može i očekivat kad sam ja blizu! lol! 
5.) Junački teglimo teško čamac prema rijeci...Naravno ja među prvima, jerbo sam ja navikla na "junaštvo"
6.) Naravno, jako je važna slika s prve pauze kada ludujemo u hladnoj rijeci!
7.) Odmah potom, slijedi vodeni rat s drugim čamcem pri kojem smo svi bili, kako bih rekla - mokri!!!!
8.) Kao nagradu za hrabru pobjedu, skipper nas je odveo ispod slapa hladnog 8 C i naravno, ja sam bila na pramcu i najviše uživala u toj, je li, ugodnoj hladnoći...Ma bilo je ludo!
9.) Slijedi pješačenje, jerbo slijedi dio rijeke koji je bio iznimno opasan, stoga ga je skipper sam prešao....Ja sam za svaki slučaj ostavila kacigu na glavi jer nikad ne znaš što te čeka iza ugla!
10.), 11.), 12. ), 13.) Prizori s druge pauze - pauze za skakanje....S 10 metarske litice smo hrabro i opet, naravno, "junački" skakali u hladnu vodu ( oko 12-13 C )...Bilo je PREDOBRO....ono ZAKON! Ka da se ideš ubit, a onda shvatiš da je voda ispod...Presuper!
14.) Na ovom mjestu se snimao Winetou, i on je skakao s ove stijene desno u Cetinu!
15.) Slika s predivnom pozadinom!
16.) Umorna, ali puna doživljaja, zamolila sam skipper da se slika sa mnom!
II. BROČ NO.1
Evo malo slika s Brača - srijeda, 16. 08. 2006.
1.) U trajektu svi nalazimo nešto za čitat ili se zabavljat na neki drugi način...eh...da...
2.) Tipična ljetna slika, ja se mažem da moja divna i baršunasta koža ne bi izgorila...ah...Sara i Maša su zatečene...
3.) Mene uvatila fjaka pa sam ubila oko, a Maša je shvatila koliko me voli pa me zagrlila....
4.) Retardirana slika dvije lude na kaFi....
5.) Koja je ovo mačkaaaaa!?!?!
6.) Pogled na Supetar iz trajekta - krasotica!
7.) Na povratku u trajektu - svi smo umorni...I Malena isto...vidite kako joj se oči same sklapaju! 
8.) Posljednjim atomima snage, spremno poziramo Maša, Patricia, Malena i ja! Ah!
9.) Predivan zalazak sunca koji možete vidit jedino u Dalmaciji!
III. BROČ NO. 2
Slike s Broča - četvrtak, 17. 08. 2006. (ovaj put je išla Ana, a Maša i Anđa nisu išle!)
1.) Ana i ja točamo nogice, a moja draga majka priča s nekim... S kim??? 
2.) Ana i ja i dalje točamo nogice, a moja draga majka papa.... Šta??? 
3.) Četiri ludače....uživaju!
4.) Odjednom iz mora iskoči strašni morski Mitja! Baaaa!
5.) Koja ljubaaaaavvvvv! I koja uživancija!!!!!!
6.) Na povratku u trajektu se može vidjeti da su Sunce i more učinili svoje...plus što je moja baršunasta koža postala, je li, crvenkasta...oh nooooo!!!!!
7.) Skupljam ono malo preostale snage da budem ludaaaaaaa!
8.) Skupljam i ono malo plemenitosti i dobrote te mojoj vjernoj i pouzdanoj drugarici Ani brišem noge jer joj sol smeta....Pa zar to nije plemenito s moje strane!? 
9.) Za kraj, jedna prijateljska slika za pamćenje!
U svakom slučaju, bilo nam je fenomenalno na sva tri izleta...Uživala sam u svakom trenutku, bilo da se radilo o ludoj avanturi raftinga ili bezbrižnome ležanju na plaži....ah!
Čajanke, tj. primanja! Heh!
Evo mi već par dana organiziramo tzv. primanja ilitiga čajanke, ovdje u Zadarskoj....Skupimo se nas nekoliko nakon zatvaranja, pjuckamo sokiće, grickamo grickalice i razglabamo o razlozima trenutnog slavlja! Slavimo što god nam padne napamet, pa makar se radilo o nekim nevažnim bitkama iz povijesti - nama su važne! Bude ludo i nezaboravno! Naravno u tim smo trenutcima svi modeli i zato sam vam pripremila nekoliko slika da sami sebi možete predočiti kako nam je život lijep i naopak!
1.) Evo ja kupila sokiće!
2.), 3.), 4.), 5.) Nisam ni došla, a već svih volim i sve grlim i ljubim kako možete vidjeti!
6.), 7.), 8.). 9.) Vesele i prisne grupne slike pokazuju čvrstinu naše međusobne ljubavi i prijateljstva! U ludosti i tugovanju, uvijek smo zajedno!
10.), 11.) Evo nakon puno ludovanja, ja sam skroz makla, kako možete vidjeti, a to i nije baš začuđujuće kad se o meni radi, zar ne?
Kako otvoriti Pelinkovac!
Eeeeeeeeeee.....Pitanje naše egzistencije se nameče - kako otvoriti Pelinkovac?
Kupila ja onu bočicu u subotu prije nego san išla s Anon vani i lipo nas dvi sile tamo na padinu na Baćama, da ćemo slušat koncert...Ja namjeravala malo, je li, popit ( ali samo malo.... ). Već san bila popila jedno pivo i sad ja tila kuđat malo taj Pelinkovac....Ali NIKAKO GA OTVORIT...Vrtimo na jednu stranu, pa na drugu, vučemo...NIŠTA....Ja poludila...Digla se, došla do nekig momaka i pitala ih da mi otvore...Jedan je pokušava i nije uspija, drugi je skoro bija odusta, a onda je izvadija nož u uspija nekako pri tom otvaranju....Laknulo mi je, iako san kasnije požalila šta san to popila, jerbo nikad nisan nešto ružnije probala...lol...Bljak! Malo mi se mantalo bilo nakon svega, ali nisan bila pijana...Kad je Ana otišla doma, ja išla sama na Baće i srela Matka pa smo plesali...
Jučer san cili dan bila na moru...Ujutro s Andreom, a popodne s Davidom...Uvatila san malo bojice i sad san cila ponosna...hehehehe...eto !
Znam, znam, znam....ah, znam!
Znam da van nisan dugo pružala ništa za čitanje, znam da san grozna i triba me tuć, ali evo mene ipak malo do vas....Ma, ne mogu van reć da san bila nešto too busy ili nešto slično...samo mi je bilo prevruće i nisan imala ni živaca ni volje išta pisat...a uz to inspiracija mi nije bila česti gost...Jednostavno san bila inspirationless...hehehe...Ali eto, žaj mi vas je bidnih...
NIšta prošli tjedan san bila s Tajči vani....Bila san tako sretna i sve, dok nisan skužila da me odvukla na neke cajke...Srićon, malko san popila (je li? ), pa me nije baš bilo ni briga šta slušan...Lipo san plesala i uživala...Tajči me čuvala da ne činin gluposti...Hehehe...
Večeras iden s Anon na Urbana...Ni njega baš ne slušan (čitaj: uopče ), ali ipak iden...Fali mi mala "zabave". Već san si kupila pićence...Stoji mi u torbi i da neko poviri u nju, sigurno bi mislija da san neki teški alkoholičar...ali eto...Nisan, volin tu i tamo malo popit, ali naravno, ništa pretjerano...Nisan ja takova! Ali ipak, možda će mi večeras malo koristit da zaboravin na sve ove smutnje, slutnje i tmine...eeeeeeee.....
Sutra san se dogovorila s Andreom, pošto iman slobodan dan, da ćemo ić lipo i ujutro i popodne na more...lipo...Uživat...
Vivi i Petar idu na godišnji, na Vis 15 dana, pa ćemo Frane i ja intenzivno radit...ali neka! Bit će kunica...
Ajte...kad se sitin još nečega, pisat ću van!
Nekoliko prijateljskih izreka.....
1. "True friendship is like sound health; the value of it is seldom known until it be lost."
- Charles Caleb Colton
2. "Each friend represents a world in us, a world possibly not born until they arrive, and it is only by this meeting that a new world is born."
- Anais Nin
3. "A friend is one who walks in when others walk out"
-Walter Winchell
4. "A friend is someone who is there for you when he'd rather be anywhere else."
- Len Wein - Sent by Paulo Louro
5. "A friend is someone who knows the song in your heart, and can sing it back to you when you have forgotten the words."
- Sent by Donna Roberts
6. "A friend is someone who knows the song in your heart, and can sing it back to you when you have forgotten the words."
- Sent by Donna Roberts
7. "A friend is one who believes in you when you have ceased to believe in yourself."
- Sent by Lysha
8. "Don't walk in front of me, I may not follow.
Don't walk behind me, I may not lead.
Walk beside me and be my friend."
- Albert Camus (also attributed to Maimonidies).
9. "A hug is worth a thousand words. A friend is worth more."
- Sent by Jasmine Fitzwilliam
10. "Your friend is the man who knows all about you, and loves you anyway"
- Elbert Hubard
11. "Two are better than one; because they have a good reward for their labour. For if they fall, the one will lift up his fellow: but woe to him that is alone when he falleth; for he hath not another to help him up."
- Bible: Ecclesiastes
12. "Two may talk together under the same roof for many years, yet never really meet; and two others at first speech are old friends."
- Mary Catherwood
13. "Friends are the most important ingredient in this recipe of life."
14. "The greatest good you can do for another is not just share your riches, but to reveal to him, his own."
-Benjamin Disraeli
15. "Though our communication wanes at times of absence, I'm aware of a strength that emanates in the background."
-Claudette Renner
16. "I can trust my friends. These people force me to examine, encourage me to grow."
-Cher
17. "Treat people as if they were what they ought to be and you help them to become what they are capable of being."
-Goethe
18. "No love, no friendship, can cross the path of our destiny without leaving some mark on it forever."
- Francois Mocuriac
19. Friendship is one mind in two bodies."
- Mencius
20. "Truth and tears clear the way to a deep and lasting friendship."
21. "Friendship: a building contract you sign with laughter and break with tears."
22. "Friends are God's way of taking care of us."
23. "It's the friends you can call up at 4am that matter."
- Marlene Dietrick
24. "A friend is a gift you give yourself."
- Robert Louis Stevenson
25. "Anybody can sympathise with the sufferings of a friend, but it requires a very fine nature to sympathise with a friend's success."
- Oscar Wilde
The Lion King
A koji blentavi psi...ono, mislin stvarno! Retardacija čista!
Zlatomila....bebomila....mala....
Evo stvorenjce malo, slatko i pametno...vidite li vi tu inteligenciju? hehehe......
Ah...ah...ah....
Ma ja san u zadnje vrime bila zaista cila u k****....Potpuna san komplicirana, zavrnuta i uvrnuta...Prvo san mislila da je sve to zbog prijemnog i pritiska koji on stvara, ali to se nastavilo i nakon prijemnog....Nekako ka da nisan zadovoljna sama sobon ka osobon, iako će većina mojih prijatelja reć da san luda i naopaka i da govorin gluposti, ali premda me oni vole i poštuju, premda misle da san super i sve....ja jedina znan šta se događa duboko u meni, koja previranja, smutnje i sumnje....Možda ta njihova ljubav, osim šta pozitivno utječe ne mene, također me tjera da se sramim, jer oni ne vide ono šta ja vidin, ne osjećaju ono šta ja osjećan....Onda se pitan jesan li ja licemjerna ili san samo dobra glumica koja sebe predstavlja u najboljen svjetlu iako nije sve u meni baš TAKO svijetlo....?????? Ne želin sad da zvučin SKROZ i NASKROZ loša ili pak kao osoba koja nema nimalo samopouzdanja....Ne želin da sad moji prijatelji koji ovo pročitaju promine mišljenje o meni i počnu se distancirat od mene...jer to ne bi podnijela....Ja ih sve treban da i dalje budu tako vjerni, tako dobri prijatelji....da me volidu...i vjeruju u mene...Sigurna san da se nalazin u nekakvoj krizi svoje egzistencije i da će sve to s vremenom proć...ali sad mi je teško...
Možda je sve to zbog ovih velikih promjena koje slijede i svega što se polako, ali sigurno mijenja....strah me je....nervozna san...ali opet ne mogu da se istovremeno ne osjećan sigurno i smireno kad znan da će čak i u Zagrebu uz mene bit ljudi u koju ljubav i potporu nikad neću, nit smin sumnjat....Počevši od mojih predivnih rođaka koji gore žive do Ivane koja ide isto gore studirat pa do Haninog Ivana....Vaska u Mariboru + sva potpora iz Splita i Francuske, naravno.....A bit će cijeli DENCRO d.o.o. i MTM-Internet uz mene....
Čega se triban bojat, koga? Pa ja san kroz previše prošla da me jedan takav "izazov" može obeshrabrit...Ja san rođena da mi ne bude sve baš jednostavno...i zato se triban borit...i pobjedit na kraju...jerbo je to moja SUDBA....Samo moran još detaljno sebe preispitat i skužit tko san i koliko stvarno vridin, šta želin i šta namjeravan napravit da to ostvarin...eto...nemojte me osuđivat i kritizirat šta ovako malo možda govorin gluposti...ali eto...imala san osjećaj da moran ovo podilit...nekako, negdje...ajte...pusa....
Čas me ima - čas me nema.....
Ajme ludila u mom ludon životu...Jučer sve do navečer san bila uvjerena da će me na fax upisat Hana the rodica, ali sve se preokrenilo naopako kad san saznala da na francuskom više nema mjesta pa se sve skupa malo zakompliciralo pa su mi ovi doma predložili da odma posli posla uvatin bus za Zagreb i odma se vratin danas nakon šta se upišen i iden na posa....Tako san se ja u ponoć zaputila OPET prema Metropoli, došla tamo u 5 ujutro, malo ubila oko u Hane te smo se ona i ja oko 7 zaputile prema Filozofskom....Puten smo razmišljale da je glupo uzet nešto s plaćanjem ako ima mista na nekom studiju bez plaćanja...tako san ja unišla unutra i malo pregledala...na kraju san se odlučila (bar za ovu godinu!), južnoslavenske jezike i književnost + FILOZOFIJA! Krepala san od smija kad san shvatila šta san napravila, a kad malo bolje promislin to i nije tako loše....Hana je rekla da je ponosna na mene i da san super izabrala...Ali prava je reakcija bila ona Ivanina koja se bidna šokirala i nije mogla virovat...Na kraju je rekla: "Ako si ti zadovoljna, ja san još i više! Svaka ti dala!" Umrla san od smija...Ništa, zadovoljna san na neki način...Sad samu sebe zoven Sokrat Junior....ako ništa, pa mi je kamen sa srca šta san se ipak uspila upisat bez plaćanja...Sad san baš ponosna...Iman i svoj osobni INDEKS za koji se Hana sitila da triba slika u zadnji tren pa san se išla slikat...hahahaha...Moj mali slatki INDEKSIČIČIĆ....
I na kraju san lipo sila u bus u podne i došla u St u 5 te odma na posa...eto mene sad na poslu...Večeras iden na neku čudnu muziku...Tajči me vodi i nisan baš sigurna u sve to...ali mogla bi malo popit pa mi ni neće bit baš takva muka...ajde, javin van se uskoro...pusa.....
Here for you!
Ovo je pjesma koju san prilično davno napisala...ali sad je iman potrebu objavit jer bih nešto slično tila poručit jednoj osobi kojoj to stvarno sada treba....
I know you feel like dying,
that you are desperate and sad.
I see that the fears
are killing you slowely,
that the feelings of love in you are dead.
There are lies all around you,
you don't find a way to go on,
but don't you know I'm here for you
and that you just have to be strong.
'cause I'll always love you,
no matter what you are going through,
I'll give you strenght,
build up your hopes,
love will find a way to your heart,
that's true...
Evo me, napokon!
A ljudi moji, meni jako žao šta nisan već dugo pisala, ali san bila malo busy šta se tiče prijemnog i svega...Prošli tjedan san se opet uputila u Zagreb (svratila san i do Karlovca) i tamo san nastavila štrebat...Vatala me takva nervoza da san okolo galamila, čupala kosu, itd... Nisan više mogla čekat da sve to prođe, da se riješim te traume...Na dan ispita bila san dosta smirena...čak san se zezala sa "suparnicima" na mjestu događaja...i tako....prijemni se sastoja od testa inteligencije (I sucked ), opće kulture (nije bilo ama baš ništa od onoga šta san učila iz ove skripte, ono šta san znala bilo je ono šta mi je i od prije bilo poznato ) i jezične kulture (tu san jedino bila kako-tako zadovoljna ). U svakon slučaju, ispit je bia izrazito težak...Tako da mogu bit i zadovljna miston koje san postigla (neću van reč koja san !!!!, samo da san najviše bodova dobila na račun ocjena i srednje škole )....Upala san na neki način (s plaćanjem!!!), upisi su mi 19.og, ali pošto sve skupa počinje 17.og (ranije se upisuju oni koji su više na listi ), tako nije 100 % sigurno da će mi ostat mjesta u dva od ona 4 studija šta san napisala pri prijavi ispita (francuski, povijest, ruski, južnoslavenske jezike)...Povijest ih prima 10 sve skupa i tu se ni najmanje ne nadam da ću upast, ali bi mi sad bilo najdraže da upadnem na francuski i ruski....Tako bi imala mogućnost da završim dva jezika s kojima ću bez teškoće nać posao ovdi u Splitu! Sve ću znat 19.og....Sve je još neizvjesno iako ću najvjerojatnije upast...lol
Onda san se lipo, nakon šta san to sve zgotovila došla u Split bez jednog velikog kamena koji mi je bija na srcu....(bez obzira koja san i kako san prošla ! ! ! )....Lipo radin, kupan se, izlazin, uživan....A sa fakson, šta bude - bude....Mislin, ovo sve je jako bitno za mene i naravno da bi bilo bolje da studiran nešto šta volin i šta će mi koristit (francuski, ruski!!! ), pa makar plaćala, nego nešto tek tako...da studiran, a da to ne volin! Ma vidit ćemo šta će bit! Ako ne upadnen, jednu ću godinu pokušat upast na predškolski ovdi u Splitu, a onda ću pokušat sljedeće godine opet...
Eto...pa se čujemo ! ! !
Slike s koncerta Željka Bebeka
Ajme majko moja, ja san u zanosu!
Dragi Bože....jučer san imala "the time of my life" na najboljen koncertu na kojen san ikad bila...Željka Bebeka....tako san sritna i ushićena...Koncert je bija u 9, ja san došla u 8 i po i zauzela misto odma do ograde, nasuprot njemu....Ljudi su se počeli skupljat i znam da su bili ljubomorni šta ja iman NAJBOLJE misto ! Jedva san čekala da koncert počne....Kad smo ga vidili da se približava pozornici, vikali smo i mavali mu, a on nam je mahnia isto...NIsan mogla sebi doć kad je počea pivat...Sve san pisme znala; i one njegove i one koje je piva u Bijelom Dugmetu....Derala san se ka luda, plesala, par puta me pogleda i nasmija se kako san luda bila...Nikad se nisan bolje provela i nikad me više grlo nije bolilo....Tako mi je bilo dobro....Ludo, najluđe...atomosfera je bila vrhunska....Vidit dicu, stare, mlade kako znaju većinu pisama, i s njin pivaju, plješću i plešu....Slikala san ga par puta s aparatom i milijun slika s mobitelom....Kad je završija, vikali smo "vrati se" i vratija se i otpiva još 4 pisme od kojih je jedna od meni najdražih "Oprosti mi što te volim"....Ja još ne mogu doć sebi da san slušala i gledala Željka Bebeka uživo kako piva sve one najlipše, najosjećajnije i nabolje pisme ikada ispjevane....tako san sritna....On je genije!
Nakon koncerta je doša do nas svih koji su ostali pa smo se s njin slikavali....Tako je drag, voli dicu i bija je tako strpljiv dok smo se vrtili oko njega...Na kraju san mu rekla bog, a on me pozdravija ka da se znamo sto godina...Joše sebi ne mogu doć-->baš san ushićena....
OPROSTI MI ŠTO TE VOLIM
Šta se ovo majko moja
sa mnom dogodi
slomilo se sve u meni
grom me pogodi
Kao da sam lutka koja
bol ne osjeća
ostavi me ljubav moja
usred proljeća
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Druga samo jednu pjesmu
pjesmu ljubavi
pjesmu koju neću moći
ja preboljeti
Ref.
Oprosti mi što te volim
Bog me kaznio
dao mi je da te vidim
pa te uzeo
A u mome srcu samo
teku otrovi
u njima me nema više
u njima si ti
(2x)
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Pustio sam jednu suzu
mušku najtežu
pustio i sa njom dušu
dušu ranjenu
Ref.
Ref.
Tako van je, ljudi moji, kad piva Bosanac!
Ja jednostavno nisan mogla virovat kad mi je prekjučer ovaj tip reka da je vidija u Marmontovoj Željka Bebeka. Izletila san ka munja s posla i ostavila kolegu da radi....Tražila san ga po gradu i sve, ali ga nisan mogla nać, pa san bila cila tjeskobna i tužna dok mi mama nije rekla da on piva danas na Pjaci povodon 15 godina Keruma. Jednostavno nisan mogla virovat....On je jedan od meni najdražih i najkvalitetnijih pjevača, bilo da piva u Bijelom dugmetu ili solo...On unosi toliko osjećaja u svoje pisme da je to naprosto genijalno...Cila se naježin...Tako san sritna šta ću ga napokon čut uživo da brojin sate i minute do koncerta...Tada ću se raskalatit, derat se i pivat...Stat ću u prvi red i lipo će on vidi kakva san ja obožavateljica...Neće me moć ne zamjetit! LOL!
Izdvojit ću jednu pjesmu:
"Lagano umirem
Negdje u meni rane duboke
izmedju prsta lete godine
bila si moja ljubav jedina
pod blatnim nebom crvena jabuka
Ref.
Lagano umirem
u tvome sjecanju
topim se, nestajem
k'o snijeg u proljecu
Visoko gore, iznad prozora
plavih od kisa moga sjecanja
u ponor svijetla kaplju zvjezdice
tako cu i ja, draga, bez tebe
Ref.
Ref."
Luda i naopaka pizdulja sam ja ! ! !
Ja san tako luda i naopaka da je to za poludit....Ne znan više šta ću sama sa sobon, kako da sredin neke stvari vezan za moje osjećaje i odnose s nekin ljudima...Toliko san j***** ponosna i luda da mi se čini da nikada, baš nikad se neće ništa prominit šta se tiče toga...Zauvijek ću ostat zarobljena u glupim riječima: ZAŠTO? KAKO? Pun mi je kufer i same sebe i svega šta mi se izdogađalo ove godine..Neću sad ama baš ništa izdvajat jer bi to bilo suvišno, ali znam da san proživila neke glupe situacije koje me još dan danas muče...I sve se to moralo dogodit ove godine kad moran nekako upisat taj glupi faks....Preveliki je to pritisak za mene....Ako ja sve ovo preživin i ostanen mentalno zdrava i prisebna onda san stvarno prava...
Samo da me neka sjećanja ostave na miru, samo da više ne razmišljam o pizdarijama, nego da se posvetin stvarima koje su stvarno bitne za mene u ovin trenutcima...
Ali ne...ja jednostavno, ka i uvik moran sve komplicirat...Luda san i naopaka...
Ništa...dosadno, vruće, itd....
Ah dragi moji ljudi...Znam da nisan odavno pisala, ali bilo mi je toliko vruće da mi se ništa nije dalo...Još san tribala ić u pakleni Zagreb pokušat položit ispit za treći svjetski ispit i tako dobiti 20 bodova koji bi mi pomogli pri upisu na Filozofski fakultet...Naravno (eh sad se pravin važna !!! ), prošla san i pismeni i usmeni dio i zagarantirano mi je prvih 20 bodova uz 250 bodova na račun ocjena iz srednje škole....Sad još triban proć prijemni sa što više osvojenih bodova da mogu bez problema upasti na jedini željeni studij, a to je francuski i povijest...To je stvarno jedino šta želin studirat, pa ako ne upadnem, intenzivno san počela razmišljat o tome da pauziram godinu, jerbo nipošto ne želin studirat ono šta ne volin....Možda eventualno proban upisat povijest, ali mislin da je jako moguće da se prijemni vremenski poklapaju, a uz to, u Splitu još nije otvorena katedra za francuski pa to sve opet SUX! Možda ipak pauziran godinu ako ne uspijen upast u Zagrebu....
Pokušavan učit, ali je toliko vruće i toliko san umorna od još vrućeg i paklenijeg Zagreba, da ništa ne mogu zapamtit...Najbolje bi bilo da pokušan učit malo po noći...Tada bar nije toliko sparno i nepodnošljivo....Ne znan, tako me vata trema i nervoza...Tako bi volila proć i sve, ali opet kad samo pomislin da ću 4 godine živit u Zagrebu, daleko od svog mora i svoje obale, vata me muka...Još ne mogu virovat da će se to stvarno možda dogodit...A valjda ću se s vremenom naviknit...Hm...da....
